kažu da je srce veličine dlana
poneseš ga u džepu kuda god kreneš
istočno ili negdje sasvim na jug
neprimjetno
jutrom rano uz dvije kave i cigaretu
zamijenit ćemo moje s tvojim
kao od šale
čekajući da neboderi provire iza sunca
i da ptice odzvone krug oko crkve
noću kasno uz dva zagrljaja i polusan
ovaj će svijet imati odmorno lice
urednu frizuru i opeglanu košulju
na sljedećem otoku jedan svjetionik
zalijeva polje lavande
bojom iz tvojih šarenica
na stolu je serviran ručak
u vrtu raste moj smijeh
kažu da je srce lomljiva stvar
nije me strah
tvoj je dlan jednak mome
komad istrgnutog papira
bez ravnih rubova
na krajevima zgužvane ruže
veliko slovo
zarez
možda postoji nastavak
na tom mjestu polovljenja nade
ali to nije moja želja
tek toliko da pokrijem ruke i lice
tek toliko
da osjetim miris
misao
da u ovom istom postoji bezbroj
raznih trenutaka
i onda kroz prozor prema gore gore
odletjeli smijeh
smije se bez prestanka
papir je karta putokaz odjeća more
sanjam da sam sve zaboravila